Kiseonik nam daje život, ali u organizmu može biti zloćudan i tako doprineti pojavi teških bolesti. Naše ćelije su stalno opsedute toksičnim oblicima kiseonika. Napadi stalnih eksplozija iz kiseoničnih reakcija doprinose začepljenju arterija, zatim podstiču poremećaje u nervnom sistemu, doprinose pojavi malignih bolesti, starenju...Može se reći da što više starimo to više i oksidišemo neki više, a oni koji manje oksidišu sporije stare.

U našem organizmu stalna je borba odmetnutih molekula kiseonika – oksidansi i odbrambenih snaga organizma – antioksidansi. Iako naši oksidansi mogu biti korisni mnogi su agresivni i štetni jer napadaju ćelije, cepaju im membrane, kvare njihov genetski materijal, teraju mast da užegne i ostavlajju ćelije da umru. Taj poces traje godinama i skoro da je neprimetan sve do pojave siptoma bolesti kao što su razna zapaljenja, pogoršanje vida, slaba koncentracija, rak, razna zapaljenja.

Oksidansi su otpadni proizvodi normalnih funkcija organizma, kao što su disanje i imune reakcije. Mnogi oksidansi dolaze iz sredine u kojoj živimo a naročito je štetno jonizirajuće zračenje, zagaðen vazduh, duvanski dim, pesticidi, hemijske industrijske supstance i droga.

Najbolje su ispitani kiseonični slobodni radikali, oni su naelektrisani i pošto su izgubili jedan od elektrona koji im daju stabilnost oni pokušavaju ga otmu odasvud, uništavajući tako zdrave ćelije, pritom stvarajući i nove grupe slobodnih radikala. Oni mogu da napadnu genetski materijal ćelije terajući ga na mutaciju što je prvi korak do pojave raka. Napadaju i masne delove ćelijskih membrana što dovodi do „užeglosti“ što može potpuno da poremeti graðu ćelijske membrane.

Nasuprot njima antioksidansi koje unosimo hranom bore se za zaštitu ćelija odbijajući razorne molekule kiseonika, ali oksidansi su uporni u svom nastojanju da savladaju pozitivno delovanje antioksidanasa.

Zato treba izbegavati zagaðivače i unositi antioksidanse preko hrane kao što su voće i porvće. Već je otkriveno mnogo snažnih biljnih antioksidanasa: lutein, glutation, kvercetin, likopin, zatim vitamini E i C i selen.

Poznato je da je neka hrana lekovita, odnosno može pomoći sprečavanju i lečenju nekih bolesti, isto kao što neka hrana može da izazove ili pogorša bolest.
Antioksidansi su prirodni zaštitni sastojci iz hrane koji nas štite od delovanja slobodnih radikala.
Iako naše telo proizvodi sopstvene antioksidanse, ono koristi i antioksidanse iz hrane koju jedemo. Kapacitet njihovog stvaranja uslovljen je ne samo genetski i polom, već i starošću organizma, a zatim i životnom navikama i to posebno u ishrani.

Hrana koja je bogata antioksidansima je: crno grožðe, tamna čokolada, mahunarke, koštunjavo voće i razni napici kao kafa, čaj (naročito zeleni), crno vino, crni i beli luk, bundeva, lubenca i šargarepa, maslinovo ulje, ružičasti grejpfrut... a za najnezdraviju hranu smatraju se životinjske masnoće (loj, mlečne masnoće) i kuhinjska so, u većoj količini.

Kad su masnoće u pitanju, najzdravije su one iz grupe omega-3, koje se nalaze u ribama (skuša, haringa, srdela, losos, pastrmka kao i tunjevina). Zato riba spada u najzdraviju hranu. Belo meso (ribe i peradi) mnogo je zdravije od crvenog mesa (govedina, svinjetina i ovčetina). Od biljnih ulja je najkorisnije maslinovo.

Antioksidansi su delotvorna snaga koja sprečava razorno delovanje slobodnih radikala. Oni štite zdrave telesne stanice uništavanjem nekih slobodnih radikala koji bi ih mogli oštetiti i tako smanjuju njihovo nepoželjno dejstvo. Istraživanja su dokazala da uzimanje hrane bogate antioksidansima i aktivni, uravnoteženi život mogu smanjiti rizik od nekih vrsta raka i bolesti srca.

Meðutim, u stanju povećane potrebe, recimo kod hroničnih i malignih bolesti, visokog stresa i opterećenja organizma, ili narušenog imuniteta, organizmu je potrebno više antioksidansa. Zato je vrlo važan kvalitetan izbor snažnih antioksidansa.

Život u gradu donosi stres i zagaðenu sredinu što podstiče stvaranje slobodnih radikala. Zato je potrebno unositi u organizam veće doze antioksidanasa i posebno vitamin E.
Jelovnik treba da bude obogaćen namirnicama biljnog porekla kao što su ulje, margarin i koštunjavo voće, koje sadrže vitamin E.
Za smanjenje stresa i nervoze potrebne su omega 3 masti, koje snižavaju krvni pritisak. A namirnice bogate omega 3 mastima su: sardine, tunjevina i losos.

Ako ste zašli u zrele godine onda imunološki sistem stalno slabi kao i spososbnost da se odbranite od slobodnih radikala. Od pomoći organizmu može biti vitamin C, cink i selen. Selena ima u plodovima mora, mesu i jajima. Cinka ima u integralnim žitaricama i suvom povrću (sočivo i leblebija). Mahunarke i sveže voće sadrže dosta vitamina C.
Mlečni proizvodi ojačavaju kosti, a ulja su bogata omega 3 masnim kiselinama.

Ako se bavite sportom ili ste izloženi pojačanom fizičkom naporu, organizmu treba više kiseonika. Kao posledica toga raste broj slobodnih radikala pa je potrebno udesetostručiti količinu vitamina E i Q10.To se može postići unošenjem u jelovnik masne ribe ili govedine sa spanaćem, brokolijem ili lisnatim povrćem. Zatim, treba dnevno, pojesti kašičicu biljnog ulja ili margarina, jer su bogati vitaminom E; kao i bademe, orahe i lešnike.

Sastojci iz duvanskog dima pospešuju nastajanje slobodnih radikala koji "guše" ćelije kože i onda koža gubi elestičnost. Zato je pušačima potreban dodatni vitamin C, jer ga organizam slabije apsorbuje.
Osim toga, pušačima je potrebno da unose lutein koji ćelijama obezbeðuje neophodnu vlagu.
Pušači bi trebalo da jedu kukuruz, kupus i brokoli jer zeleno povrće sadrži dosta luteina, a vitamin C je prisutan u većini namirnica biljnog porekla. Pored toga ima ga i u bubrezima i džigerici. Od voća treba u jelovnik uneti crveno voće, kivi i agrume.

Američki istraživači su uveli jedinicu ORAC da bismo znali koliko neka namirnica sadrži antioksidanasa i u kojoj meri organizam može da ih apsorbuje.
Najviše antioksidanasa (jedinica ORAC – oxygen radical absorbance capacity) ima u 100 g suvih šljiva 5570, a za njima slede suvo grožðe i borovnice. Preporučena dnevna doza je do 5000 jedinica ORAC-a.




Komentari