Na početku knjige vodi se rasprava između Sokrata i Tresimaha, o pravičnosti. Vladar države će biti iz redova čuvara. Oni neće imati vlastitu svojinu, a nagrada će im biti ono što im graðani donesu kao zahvalnost za službu. Hraniće se zajedno s drugima.


Država nastaje zato što niko od nas nije sam sebi dovoljan, nego traži mnogo šta. Jedan drugog uzima radi jedne potrebe a drugi radi druge potrebe i takve naseobine nazivamo državama. Državu podiže potreba, hrana, stan.
Platonova država je idealistička.


Društveni poredak kod Platonove idealne države čine tri klase: filozofi, vojnici i treći stalež (seljaci, radnici, zanatlije, trgovci, robovi). Filozofi su upravljači države, vojnici su čuvari, a treći stalež su proizvoðači.
U takvoj državi filozofi moraju postati kraljevi. Filozof može da postane vladar kad napuni pedeset godina, i kada je prošao sva moguća obrazovanja.
Aristotel je bio realniji od Platona iz razloga što se zalagao za državu po uzoru na Atinu.
Žene čuvari moraju da dobiju isto vaspitanje i obrazovanje kao muškarci čuvari. Sokrat navodi da te žene moraju pripadati svim čuvarima, i ne smeju živeti sa jednim čuvarem. AIi deca moraju biti zajednička i roditelji ne smeju poznavati svoju decu.
Knjiga prva
Sokrat priča o svom odlasku u Pirej na svečanost u čast boginje Artemide(Bendide). Polemarhov poziv da Sokrat doðe u njegovu kuću. Dolazak u Kefalovu kuću u Pireju, gde će se dijalog voditi. Razgovor sa Kefalom o starosti i erosu, bogatstvu i nasleðu. Kefal govori o strahu od smrti, sumnji, nadanju, o pravičnom i nepravičnom životnom putu.
Knjiga druga
Sokrat predlaže da se najpre ispita šta je to pravičnost "u velikom" tj. u državi, pa tek onda pravičnost "u malom" tj. individualnoj duši.Predlog je da se u mislima osnuje jedna država. Različitost potreba i podela rada kao i način njihovog zadovoljavanja. O potrebi za profesionalnom vojskom i prirodi vojinika, o vaspitanju vojnika zasnovanom na gimnastici i muzici (opšem obrazovanju).
Knjiga treća
Kritika pesništva sa stanovišta pedagogije (s pogledom na sadržaj pesničkih tvorevina i formu izraza).
Podražavaje i vaspitanje. Zahtev da u valjanoj državi svako obavlja samo jedan posao.
Odabiranje "čuvara" i pomoćnika. Dužnosti "čuvara države" naspram podanika, Komunizam "čuvara države".
Knjiga četvrta
Sreća države ostvarena odgovarajućom raspodelom dužnosti. Politički smisao načela muzike.
4 kardinalne vrline, u odnosu na državu: Mudrost države. Hrabrost države, Umerenost države. Pravičnost države.Pravičan čovek. Čovek kao država u malom. Nepravičnost kao bolest duše, a vrlina kao zdravlje duše.
Knjiga peta
Postavljanje pitanja o zajednici žena i dece. Žene kao "čuvari". Ustanova za prijem i negu novoroðenčadi. Uklanjanje nepoželjne novoroðenčadi. Utvrðivanje srodstva. Nagrade hrabrim ratnicima.Da li je uzorna država moguća?
Knjiga šesta
Lažni i pravi filozofi. Pomoću kojeg znanja miroljubivi ljudi mogu postati "spasioci države"? Čuvari države moraju znati šta je dobro.Logos i dijalekrika kao sredstva i putevi koji vode principima svih stvari. Razlikovanje razuma i uma.
4 saznajne moći: umovanje, razumevanje, vera, slikovito predstavljanje.
Knjiga sedma
Alegorija pećina. Preobražaj duše. Vladarske dužnosti - obaveze onih koji znaju. Filozofi koji ne žude za vlašću moraju je primiti kao obavezu.
Preobraðanje duše pomoću znanja. Koja nauka vodi dušu onom što jeste (biću). Logistika i aritmetika, kao i geometrija prve su nauke koje vode onome što jeste.
Nauka o telu kao formi (stereometrija) treća je nauka koja vodi kontemplaciji bića i ideje dobra, ali ta nauka još nije otkrivena. Četvrta je astronomija, ili znanje o telima kao formama koja se kreću. Oblici kretanja. Dijalektika. Obrazovanje dece i omladine.
Knjiga osma
Četiri empirijska oblika državnog ureðenja: 1. Timokratija, 2. Oligarhija, 3. Demokratija, 4. Tiranida (preterana sloboda prelazi u preterano ropstvo) i 4 oblika egzistencije duše.
Knjiga deveta
San i zabranjene želje. Eros tiranin duše. Tiranin uzor nevernog, nepravednog i najgoreg čoveka. Tiranin je najnesrećniji čovek!Tri soja ljudi: Ljubitelj mudrosti, ljubitelj pobede i ljubitelj dobiti. Tiranin je najviše udaljen od zadovoljsta a filozof najmanje.Smisao pohvala pravičnih i nepravičnih dela.
Knjiga deseta
Slikarstvo se zasniva na greškama čula vida. Nagrada za vrlinu. Svaku stvar razjeda priroðeno joj zlo i beda.
4 kardinalna poroka: nepravičnost, neumerenost, strašljivost i neupućenost. Broj duša je konstantan, niti s povećava niti se smanjuje. Vrli ljudi su toliko slični božanstvu koliko je to moguće.
Mit o Eru. Suðenje dušama umrlih. Opis izbora novih života.


Izvodi:
Nepravičan čovek koji se ponaša kao pravičan (i neotkriven je). Pravičan koji izgleda kao nepravičan (nagrabusio je, a onaj prvi uživa sve počasti).
Od ortaka koji se raziðu uvek će nepravičan imati veće bogatstvo od pravičnog. Uvek će ga više voleti, jer će pravičan uvek odbijati da učini (protivzakonito) rodbini i prijateljima.
Vrhunac nepravičnosti je da izgledaš pravičan a da nisi. Prividna pravičnost i prividna nepravičnost a stvarna pravičnost. Ko uživa glas pravičnosti dolazi na vlast i dr.
Znači, ako sam pravičan a nisam na glasu ništa mi to ne koristi.
Sve što je savršeno znači, bilo od prirode ili veštački, ne popušta ni najmanje uticaju drugih stvari - rekao je Eshil.
Sam Bog krivicu ljudima stvara kad im hoće ognjište ugasiti.
Žene i deca su zajednička za vojnike koji brane otadžbinu.
Ariston je otac Platonov, a Glaukon i Adeimant Platonova starija braća."naši zakoni ne idu za tim da jedan rod u državi bude naročito srećan nego da stvore blagostanje cele države, dovodeći graðane milom ili silom u harmoniju, dajući im udeo u poslovima, koje svaki pojedinac može, prema svojim sposobnostima, učiniti za državu.
"Upravljači, kad preuzmu svoje dužnosti, naseliće - predvodeći vojnike - ona prebivališta koja smo opisali i u kojima, budući sve zajedničko, niko neće imati pivatnu svojinu.
Pa zakon kaže da je u nesreći najbolje što više sačuvati mir i ne uzbuðivati se, jer uopšte ne znamo šta je u takvim prilikama dobro a šta zlo, a uzbuðenje ne donosi nikakvo olakšanje. Zatim, sudbine ljudske ne zaslužuju da im se pridaje veliki značaj, a osim toga je tugovanje prepreka svemu onome što nam je u takvim tenucima potrebno (a to je razmisliti o tome što se dogodilo...).
Platonova je pretpostavka da čulni nagoni i čulne strasti vuku nadole.tj. prema svetu kao regiji prolaznih i propadljivih stvari i da ti nagoni i strasti kvare onaj besmrtni umni deo duše, odvraćajući ga od njegove prirodne usmerenosti, koja vodi kontemplaciji večnih formi. Prema tome vaspitanje ima da savlada snagu čulnih nagona i da umni deo duše uzdigne, oslobodi od nagonske olovne ðuladi i usmeri prema gore.
Platon smatra da se dijalektikom ne smeju baviti ljudi mlaði od trideset godina. Puna životna zrelost se zahteva upravo zbog toga što dijalektika u sklonostima nedozrelih ljudi može postati oruðe za sticanje lične slave i koristi, ili oruðe za zabavu, a ne organon za istaživanje istine i otkrivanje puta ka dobru.
Tiranskoj državi odgovara tiranski čoveku čijoj je takoðe uspostavljena tiranida, ali u izopačenom vidu: strasti, meðu kojima je najača erotska koje gospodare umom do te mere da je suša tiranska praktično: bezumna, pijana, luda.
Uzornoj državi odgovara filozofski čovek u čijoj duši gospdari um, oslanjajući se na preobraženi eros, na eros koji nije više usmeren na telesna nego na intelektualna i uzvišena zadovoljstva. (teorija o dijanoetničkim vrlinama).
Duša se hrani kao hranom koja je stvarnija od telesne hrane (jelo, piće), jer ne može da istruli i propadne.
I častoljubivi ljudi mogu biti bezumni, kao i oni koji vole dobit i telesna uživanja.
Duša ne može birati neku drugu dušu nego samo drugo telo i način života, koji je drukčiji od onog što ga je imala u prethodnom ciklusu.





Komentari