Mak kao lek i začin

Mak je jednogodišnja biljka i potiče sa Srednjeg istoka. Kao lek bio je poznat još starim Egipćanima.

Postoje više vrsta maka, a najvažnije su evropski sa modrosivim zrnom i indijski sa žućkastim
zrnom. Zrela makova glavica sadrži nekoliko stotina semenki. Semenke maka su gotovo bez
ikakvog mirisa, a ukus se razvije tek nakon kuvanja ili pečenja.

U srednjoevropskim zemljama uzgaja se samo radi semenki, dok se u jugoistočnim zemljama
mak koristi za dobijanje opijuma, u medicinske svrhe. Zrele semenke maka ne sadrže nikakve narkotičke sastojke.

Cele semenke upotrebljavaju se za posipanje i garniranje sitnog peciva, a mleveni mak kao
nadev za savijače, torte, sitne kolače, pite i druga slatka jela.

Mak se koristi za opuštanje mišića, protiv bolova i za iskašljavanje, zatim za regulaciju krvnog
pritiska, a njegovi sastojci umiruju i podstiču koncentraciju.




Komentari