Zadatak roditelja nije nimalo lak jer treba odgojiti odgovornu, zrelu i emocionalno stabilnu osobu.

Planirajte da imate onoliko dece koliko ste u stanju da kvalitetno odgajate. Budite tu za njih. Budite otvoreni za njihove potrebe, znajući da se svako rodio sa svojim zadatkom, koji treba da izvrši.

Niko nema potpunu kontrolu nad svojom životnom sredinom, a deca još i manje. Zato ih možemo naučiti da uvek postoji mogućnost izbora, čak i onda kada ona imaju negativna osećanja.
Da bi deca mogla da se razvijaju kao srećne jedinke, potrebno je da osećaju kako pozitivna energija neprestano teče prema njima i to bez ikakvih uslova. Deca se uče da imaju poverenja u svet i u svoje mesto u njemu ako im se obraćamo iskreno, ako ih uključujemo u razgovor i donošenje odluka, na način koji ona razumeju.

Ranije su se deca bavila raznim poslovima što im je davalo osećaj važnosti a danas ne. Naš previše zaštitnički stav ne doprinosi da deca postanu zrele osobe. Roditelji koji pokušavaju da sve urade umesto deteta, drugima se mogu činiti brižnim roditeljima, ali oni u stvari takvim ponašanjem šalju poruku da je dete nesposobno i loše kao osoba.
Osećaj važnosti podržava se pohvalom i podrazumeva da je dete korisno, potrebno, poverljivo, voljeno, da je ličnost koja vredi i da je dobro čuti šta ono misli.
Dete kao i odrasli ima potrebu da se oseća slobodnim da ima sopstvene misli i mesto gde može, kad to želi, da bude samo.
Tretirajte te male ljude kao duhovna bića koja imaju sudbinu koju moraju slediti. Možete im dati početni zamah, ali ne možete kontrolisati njihovu sudbinu niti ih držati pod staklenim zvonom.
Poštujte ih. Obraćajte im se kao ljudskim bićima koje imaju svoje "više ja"; Kao - "Ćao (ime).Izgleda da se danas dobro provodiš. Kako si?"
Priznajte deci pravo da znaju istinu, neka osete da se o njima neko brine i da ih neko uči kako da odrastu, ali insistirajte na nekim postupcima recimo: " Mi uvek radimo to ovako..."

Dok su deca vaša briga i pod vašim nadzorom, postavite jasne granice: "Ako se desi nešto neočekivano, obavezno me pozovi i reci bez obzira o čemu se radi."
Budite jasni u svojim stavovima. Kao "mislim da je važno da ne zaboravimo da drugi ljudi imaju pravo da žive na način koji se razlikuje od našeg." Najvažnije je da granice budu jasne, konkretne i dobro objašnjene detetu kao i da uvažavaju potrebe i roditelja i deteta. U tom ophoðenju važna je doslednost. Ako roditelj nagradi dete nakon nekog željenog ponašanja jedanput ili dvaput, a onda sledećih nekoliko puta to ne učini, dete se više neće ponašati na željeni način. Istrajnost u postavljenim granicama veoma je važna je za konačan uspeh.
Deca slede sve što njihovi roditelji rade, a ne ono što roditelji govore da rade.
Podelite sa decom svoje duhovne potrebe obratite se deci rečima - "Meni je potrebno tridesetak minuta mira i tišine, jer želim da radim jogu, mirno razmišljam, čitam...."

Istraživanja su pokazala da su nasilje i kriminal povezani sa osećanjem manje vrednosti, bespomoćnosti, zapostavljenosti i frustracije.Dok su emocionalno zdrava deca bolji učenici, odnosno studenti sa manje problema u ponašanju, sa više samopoštovanja i samopouzdanja, sposobnija su da se odupru pritisku vršnjaka, manje su sklona nasilju i rizičnim ponašanjima kao što su pušenje, droga alkohol, nebezbedno seksualno ponašanje.

Roditelji treba da se interesuju za detove aktivnosti, mesto i društvo gde i s kim provodi vreme van kuće. Samo nežna i otvorena komunikacija izmeðu deteta i roditelja podstiče iskrenu detetovu otvorenost što kasnije dovodi do kvalitetnog nadzora u adolescenciji. Sklad razumevanja i podrške s kontrolom je najveća veština roditeljstva.
Na kraju, ne sme se zaboraviti da je za razvoj samopouzdanog deteta uslov roditeljska bezrezervna ljubav, podrška, ohrabrivanje i prihvatanje; Samopouzdano i emocionalno zdravo dete je cilj svakog pravog roditelja.




Komentari